Čitava „Ana Karenjina“ jednim klikom

email this page

 

Boris Orehov

Od 3. do 4. listopada 2014. tijekom 36 sati organizirano je neprekidno čitanje romana L. N. Tolstoja „Ana Karenjina“. Čitanje je direktno emitirano preko Interneta, a čitatelji, od kojih je svaki ozvučio mali ulomak romana dužine približno jedne stranice, bili su i obični i poznati ljudi: glazbenici, pjesnici, televizijski voditelji, režiseri, knjižničari, učitelji – koji su se u to vrijeme nalazili u Moskvi, na Dalekom Istoku, u Americi, tj. na nekoliko desetaka mjesta po cijelom svijetu. Svaki od 720 ljudi unio je svoj osobni ton u cjelokupno ozvučenje teksta velikog romana.

Tehničku stranu te akcije osigurala je korporacija Google koja je na taj način reklamirala svoju aplikaciju za komunikaciju Hangouts. Takvo kolektivno čitanje je već samo po sebi novo umjetničko djelo, kompleksna multimedijalna cjelina u koji su osim Tolstojevog teksta upleteni individualni glasovi, lica, vanjski prostor, pauze bez kojih ne može proći projekt takvih razmjera.

Takva uključenost mnogih može se nazvati polifonijom, posebnim pojmom koji je uveo M. M. Bahtin kako bi opisao poetiku drugog ruskog pisca, Dostojevskog. Tolstoj je u principu lišen polifonije, one mu je tuđa i nije mu potrebna. No, čitanje Tolstoja može biti polifonično i to su organizatori ove akcije dokazali. Ujedinjenje množine glasova koji doživljavaju tekst na različite načine taj ispočetka jedinstveni tekst ispunjava različitim emocijama, daje tekstu neobičnu stereoskopiju a uz to je tekst „položen“ na složeno organiziran prostor: roman na taj način kao da obuhvaća cijelu zemaljsku kuglu. Svoju ulogu igra i neprekidnost akcije, koja zadaje gotovo klasično jedinstvo vremena. Osobeni umjetnički potencijal „neprekidnosti“ bio je dokazan i na primjeru devedesetominutnog filma A. Sokurova „Ruska arka“. Film je snimljen u jednom kadru i u njemu je sudjelovalo oko 800 ljudi.

Ako je višeglasje sfera Dostojevskog onda je zajedništvo i sveobuhvatnost ono što se povezuje uz Tolstoja. Jako je tolstojevski izgledao nedavni projekt „Cijeli Tolstoj jednim klikom“ kada su stotine volontera pomagali pročitati skenirane i optički učitane stranice potpunih sabranih djela Tolstoja u 90 tomova.

Na kraju, treći ključni aspekt ovoga događaja je i informacijsko-tehnološki aspekt. Zahvaljujući internetu, koji je osigurao unutarnju povezanost akcije, u akciju su se za vrijeme čitanja kao slušatelji ili gledatelji korisnici uključili više od tri milijuna puta. To znači da Tolstoj nije ostao u svom vremenu, i da njegov tekst može zvučati u novoj komunikacijskoj sredini s jednakom snagom k ranije, a vitalna ruska kultura može funkcionirati osvajajući nove oblike i kanale prenošenja tekstova. U stvari to znači pozitivan odgovor na cijeli niz pitanja o književnosti, čitanju, Tolstoju i njegovom mjestu u suvremenom svijetu. Možda nisu sva ta pitanja još zadana i izrečena, ali odgovori na njih – već postoje.

Boris Orehov
prev. Rafaela Božić

Boris Valerjevič Orehov, kandidat filoloških znanosti, docent na filološkom fakultetu Nacionalnog istraživačkog instituta Viša škola ekonomije u Moskvi. Rođen 1982. u Ufi završio je Baškirski državni sveučilište sa stupnjem magistra filologije. Godine 2008. obranio je kandidatsku disertaciju posvećenu stvaralaštvu F.I.Tjutčeva. Radio je na raznim visokoškolskim ustanovama u Ufi. U svojstvu pozvanog istraživača sudjelovao je 2010. na izgradnji The RuN-Euro Corpusa u Oslu. Godine 2014. pozvani je predavač na sveučilištu u Nici. Vodi Paralelni korpus prijevoda „Slova o vojni Igorovoj“, sudionik je projekta osnivanja Nacionalnog korpusa ruskog jezika, glavni je urednik časopisa „Nazirovski arhiv“ te odgovorni tajnik časopisa „Dialog.Karneval.Kronotop“ (2009 – 2014.).

email this page
Scroll to top